Razgovor Avda Medjedovica sa Milmanom Parryem i Albertom B. Lordom

Na pocetku vol. IV (str. 1-54), dat je veoma opsiran intervju sa Avdom Medjedovicem, u kojem on objasnjava kako je naucio tako veliki broj stihova. Avdo je u samo 11 pjesama ispjevao 126684 stiha, a kada se uzme u obzir koliko pjesama Avdo zna, onda se da pretpostaviti da je taj broj doista ogroman.

U razgovoru ucestvuje kao posrednik Nikola Vujnovic, klesar iz okolice Stoca kojeg je Milman Parry upoznao u Dubrovniku 1932.
NIKOLA: E, deder ti, stari, kazi meni sad kako ti je ime?
AVDO: Avdo Medjedovic.
NIKOLA: Koliko si star?
AVDO: Ses'et godina, malo vise. Ne znam koliko.
NIKOLA: Znas li pisati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Znas li citati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Zasto nijesi ucio ti?
AVDO: Tako, glupos' bijo, i ne posl'o me otac, tako, ni u mejtef, ni u ckolu, ni nigdje.
NIKOLA: Dobro, nije te poslo otac, ma mogo si da naucis od, makar od petn'es', dvadeset godina, trideset, kad ti je bilo.
AVDO: Nije imalo sad, onda, kad sam ja mogo uciti, bez samo ova turska knjiga, a to je bilo tesko naucit' tako, od, od toliko godina poslje.
O tome kako je Avdo dosao do pjesme Zenidba Hadzi Smailagic Meha, dijalog je tekao na slijedeci nacin:
NIKOLA: Kad si slus'o onu, kad ti je cit'o onu hadzi-Smajilagica? AVDO: Ima tri godine.
NIKOLA: Tri godine?
AVDO: Jes'.
NIKOLA: Koliko puta?
AVDO: Pe'-ses', sedam puta. Drzao sam ducan, pa ducan kraj ducana, tu u kasapnici, a ona bese kod njega. (Kod Hifza Dzafica-opas. S.V.). A ja pridji ovako, kad prodji meso: "Hivzo, molim te tu mi pesmu cita'!" Pa udri, pa tera, pa tera, pa tera, a ja studira'. V'oma mi je mila bila, i dobra je pesma, izgleda.

P.S.Ovo su najvazniji dijelovi iz razgovora Avda Medjedovica, objavljenog u Vol. IV. Za radoznale, preporuka je Vol. IV, str. 1-54, gdje se mogu naci i najvaznije cinjenice o zivotu Avda Medjedovica. Avdo je umro u dubokoj starosti 1953. godine u Bijelom Polju. (nema, na zalost preciznih podataka kada se rodio. Vjerovatno je to oko 1870., jer Avdo 1935 godine govori da mu je "Ses'et godina i vise"). Inace informacije radi, treba reci da je ovaj ep diktiran, tj, pjevan punih pet dana i pet noci! ("Ja sam pisao pet dana punih, i nesto vise. (5-12. jula 1935)"-Nikola Vujnovic, nota na str. 389. Inace sami autori naglasavaju da se sva ljepota ove umjetnosti moze sagledati u potpunosti, tek ako se poznaje originalan jezik, te naglasavaju cinjenicu da je svaki prijevod sama blijeda imitacija ORIGINALA.