Hakija AvdicPojava paša i begova vezana je za dolazak Turaka na prostorima Bihora i drugih podruc(ja na kojima je bilo doseljavanje Muslimana. Odmah po završetku kosovske bitke 1389. godine, i nakon pada srpskih zemalja pod tursku upravu, Ilirska je zavela svoju vojnu i civilnu vlast u tim potc(injenim zemljama. Ona je, prvo, izvršila teritorijalnu i administrativnu podjelu zaposjednutih zemalja, da bi zatim uspostavila administrativnu i sudsku vlast na zaposjednutim prostorima. Ona je to uradila u cilju lakšeg sprovodenja svoje vlasti. Podruc(je Bihora je tada proglašeno Bihorska oblast, koja je pripojena Kosovskom vilajetu, a zajedno sa njim stavljena je u okviru Makedonskog, odnosno Skopskog krajišta, kao najvišeg vojnog i administrativnog centralnog upravljanja na do tada osvojenim podruc(jima. Koliko je poznato iz turskih popisa, teritorija Bihora je uspostavljena kao zasebna teritorijalno-administrativna i sudsko-upravna jedinica (MVA. Mdile defteri br. 544).
Nije poznato kada je tac(no izvršena prva teritorijalno-administrativna podjela osvojenih zemalja, ali je sigurno da je to moglo biti prije prvog popisa, a odmah po osvajanju i zaposijedanju. Sjedište bihorske oblasti bilo je u Akovu, odnosno u Bihoru na Limu, današnjem Bijelom Polju. Ilirci su odmah po osvajanju srpskih zemalja zaposjeli sva strategijski važna mjesta i saobrac'ajnice na tim prostorima, što su uc(inili i sa Bihorom. U to vrijeme u kasabi Bihor na Limu (kasnije Akovo), postojao je i grad (utvr?enje) koje je imalo isto ime. Taj grad je, po strategijskoj važnosti, upore?ivan sa Prizrenom. On je bio centralno mjesto na putnom pravcu Novi Pazar - Sjenica - Akovo - Brskovo i dalje je vodio prema primorskim mjestima sa kojima se trgovalo.
Prvo zaposijedanje strategijskih važnih gradova (utvr?enja) i komunikacija na tim pravcima, Turska je izvršila na taj nac(in što je dotadašnje posade u tim gradovima raspustila, a na mjesto njih, uspostavila svoje posade sa odre?enim brojem vojnika. Broj njenih vojnika je zavisio od strategijskog položaja pojedinih gradova. One manje važne gradove je ostavljala sa manjim brojem vojnika, a bilo je i takvih gradova u kojimaje potpuno raspuštana posada. U Bihoru se u dokumentima pominje prva posada od 21 mustafeza, dizdar Kasem, c(c'ehaja, tobdžija i imam mjesne džamije. Taj podatak je preuzet od Milisava V. Lulovca iz njegove knjige "Bihor i Korita" (str. 18.), a potic(e iz 1530. godine, što nije iskljuc(eno da je taj broj turskih vojnika na poc(etku bio i vec'i. Na taj nac(in je uspostavljena prvo vojna, a zatim i civilna vlast. U nekim mjestima je civilna vlast ostavljana u zatec(enom stanju ukoliko su se držali vazalnih odnosa prema Turcima. U suprotnom sluc(aju je bila uspostavljena i administrativna i sudsko-upravna vlast.
Sve je to uslovljavalo dolazak turskih, odnosno muslimanskih rukovodec'ih ljudi, koji su postavljani na odre?enim funkcijama radi sprovodenja vlasti. Proglašenjem Bihora kao teritorijalne i administrativne oblasti, što znac(i da je pored vojne bila uspostavljena i civilna vlast. Sve je to zahtjevalo dovo?enje ne baš malog broja turskih i muslimanskih funkcionera i njihovih posluga u vršenju potrebnih poslova kako u vojnim tako i u civilnim ustanovama. To je, praktic(no, bilo i prvo doseljavanje Muslimana na bihorskim prostorima, a i na ostalim. Svakako da su izvjesni ljudi od vlasti prvo došli u Akovu, a ubrzo i na seoskim podruc(jima, koja su bila ustupljena kao timari.
Do sada nije prona?en pisani trag, koji bi dokumentarno ukazao na prvo doseljavanje Muslimana na bihorskim prostorima. U turskim dokumentima, koji su nam pristupac(ni, Oblast Bihor se pominje krajemXVvijeka i u prvoj poloviniXVIvijeka, što znac(i da je turska vlast u to vrijeme vec' bila uspostavljena. To potvr?uju i popisi iz 1487/8, 1488/9, 1489/90 i 1490/91, godine, kada se u Bihoru kretao broj kuc'a od 1643 do 1432, a udovic(kih 108 - 116 kuc'a (Baskvalel arsen No 92 - Defter prizrenskog sandžaka iz tridesetih godinaXVIvijeka).
Koliko je do sada poznato grad Bihor se po prvi put spominje 1450. godine u jednom dubrovac(kom trgovinskom dokumentu (DA Serija Lamenta, Srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, srt. 238.), a u jednom izveštaju iz 1455. godine, navodi se da su Turcizaposjeli Prizren i Bihor u isto vrijeme (Ljuba Stojanovic', Stari srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, str. 238). To ni u kom sluc(aju ne bi trebalo da znac(i da su ova dva grada zaposjednuta te godine. Važnost grada Bihora u to vrijeme može se predpostaviti samim tim što se vezuje za Prizren, pa je otuda i vec'a tvrdnja da je u tom mjestu bila uspostavljena turska vlast i da je u njemu vec' bilo Muslimana doseljenih i prije ovog izveštaja. To potvr?uju i podaci popisa iz 1485. godine, kada je neki Bihorac Husein tada držao timar u kadiliku Blagaj (Belgeler Turktarih kurumu Cilt l, save l, Ankara 1964.), što je dokaz da je vec' tada bilo limarija po Bihoru i van njega. I podatak iz jednog turskog deftera iz 30-tih godinaXVIvijeka u kome se navodi da je u tvr?avi Bihoru u spisku onih mustafeza (posade) koji su imali timare, upisan je Kasem, dizdar posade, koji je držao sela Zaton, Dobrodole i još tri c(ifluka, dok je dva druga timara uživao njegov c'ehaja (Ljubo Stojanovic', nav. djelo, str. 238), polvr?uje da je u Bihoru vec' tada bilo doseljenih Muslimana, koji su bili na položajima i koji su imali svoje timare.
Prema tim podacima izloženim u deiteru iz 30-tih godinaXVIvijeka, stoji da su posadu grada Bihora c(inili: dizdar, c'ehaja, tobdžija, i 21 mustafeza, te imam mjesne džamije. Tridesetak godina kasnije, u ovom gradu je bilo 226 vojnika sa 4 topa i više drugog oružja (Žarko Šc'epanovic', nav. djelo, str. 95). U vrijeme od 1454. do 1561. godine, u c(itavom Prizrenskom sndžaku, postojale su samo dvije tvr?ave sa posadama, i to Prizren i Bihor, dok su druge bile bez posada. Na karauli kod Bioc(e i na Brzavi bilo je po jedno odjeljenje vojnika,koji su c(uvali položaje od upada crnogorskih plemena na tim pravcima. Po potrebi na tim karaulama je pojac(avan broj vojnika iz Akova.
PAŠE BIHORA
Dolaskom prvih turskih vojnika i uspostavom vojne i civlne vlasti u Bihoru se spominju tri paše: Sahil-paša, Hajdar-paša i Mehmed C'or-paša. Da li je bio još koji, u dokumentima se nig?e ne spominje. Za poslednju dvojicu paša se zna kada su i otkuda došli dok se za Sahil-pašu malo zna. I to što se zna je na osnovu predanja njegovih potomaka.
SAHIL-PAŠA
Vjeruje se da se Sahil-paša doselio ubrzo nakon zaposijedanja grada Bihora i da mu je bio dodijeljen posed Loznice i Rasovo, a možda još i neke druge posjede da je imao na uživanje. On je tada odabrao da njegovo sjedište bude na Loznice na domak varoši grada Bihora. Jedan lokalitet na Loznice i danas se zove Šaraj, pa se vjeruje, a to govore i današnji njegovi potomci, da je tu bio Sahil-paša izgradio dvorac, koji je nazvao Saraj po ugledu na saraje turskih velikodostojanstvenika u drugim krajevima Turske Carevine. Tac(no se ne zna odakle je i kada je ovaj paša doseljen, ali se na osnovu predanja govori da se on doselio iz Male Azije. Njegovi potomci su Zejnelovic'i, koji su dobili to zvanje po njegovom prvom nasljedniku, kojemu je bilo ime Zejnel. Danas Zejnelovic'a ima na Loznice, u Bijelom Polju i još na nekim drugim mjestima oko Bijelog Polja.
Sahil-paša nije sluc(ajno odabrao baš Loznice, gdje se naselio i sebi Saraj podigao. Loznice su bile naseljene, prema mnogim mišljenjima, još iz vrlo davnih vremena i to se naselje uporedo razvijalo kao i Akovo, odnosno prije njega kasaba Bihor. Predanja govore da je na tom mjestu bila izgra?ena kasaba po ugledu na onu preko Lima u neposrednoj blizini. Imajuc'i u vidu veoma povoljan položaj i vrlo plodno zemljište u neposrednoj okolini, naroc(ito Rasovo sa svih strana, nije iskljuc(ena moguc'nost da je mjesto Loznice i bilo ure?eno u smislu kasabe. To bi trebalo da potvrdi i upravo izbor Sahil-paše za svoje naseljavanje baš na tom mjestu.
Istoriji je poznato da je na Loznice imao svoje dvore u prvoj poloviniXIXvijeka i Hasan Hot, tadašnji gospodar c(itave oblasti Bihora i Pešteri. Da li je Hasan Hot koristio pomenuri Saraj Sahil-paše, ili je bio podigao svoj, nije poznato. C(ini se da su dvorci i jednog i drugog gospodara Bihora bili baš na Loznice odakle su upravijali Bihorom. Istina, Sahil-paša, mnogo ranije od Hasana Hota. Sahil-paša je mogao biti i prvi gospodar oblasti Bihora, a možda i Pešteri, ukljuc(ujuc'i tu i Korita.
Poznato je da su na Loznice ranije živjeli, pored Zejnelovic'a i druge ugledne porodice ovoga kraja, kao što su Kuc(evic'i i još neke druge porodice od bihorskih aga i begova. To sve potv?uje da je mjesto Loznice bilo veoma naseljeno mjesto, te da je ova naseobina u prošlosti u svom razvoju parirala naseobini Bihora na Limu. O ovom naselju je pisao i Milisav V. Lutovac u svojoj knjizi "Bihor i Korita" (str. 120).
Sa Sahil-pašom je došla i ne baš mala pratnja begova, aga i drugog osoblja, koji su bili nosioci sprovo?enja turske vlasti na posjedima, koji su im bili dodijeljeni. Pored njih bila je obavezna i odgovarajuc'a vojna pratnja, koja je djelovala po potrebi, a bilo je i takvih sluc(ajeva, u cilju sprovo?enja zakonskih propisa.
Za Sahil-pašu se predpostavlja da je pod njegovim uticajem islamizirano pleme Begovic'i iz Rasova, za koje se smatra da je autohtono na bihorskim prostorima i oni se smatraju da su najstarija muslimanska porodica u c(itavom Bihoru, kao i Vraneši u Vranešu. Muslimansko pleme Begovic'i u Rasovu vodi porijeklo od Jovana bega, koji je, po predanju bio vlastelin. Primivši islam, dobio je begovsku titulu i zadržao posjed u Rasovu, Resniku i Loznicama (Milisav V. Lutovac, nav. djelo, str. 120). Jovan bjeg je ostao sa svojim sjedištem na Loznice nakon prelaska na islam, tamo gdje je i ranije bio. On je bio jedan od odanijih begova Sahil-paši, zbog c(ega je i uživao veliki ugled, a i visoko poštovanje od ovoga paše, koji mu je uvijek bio na usluzi. Ako je to tac(no, a nema potrebe da u to ne vjerujemo, onda bi moglo biti da je Sahil-paša bio prvi paša, kojik je došao na prostorima Bihora, a možda je i prva posada grada Bihora bila usko vezana za njega.
Nije poznato koliko je ovaj paša bio na toj dužnosti u Bihoru, što je sa njim bilo i ko ga je zamjenio. Pošto je iza njega ostalo potomstvo, moglo bi se smatrati da je on ostao do kraja svoga života na položaju paše i da je tu i umro. Vjerovatno da je on, kao prvi paša imao vezei sa mnogim komandnim osobljem vojske i ne samo u gradu Bihora nego i dalje. To je moralo da bude u njegovoj nadležnosti kao paše c(itavog Bihora.
HAJDAR-PAŠA
Za Hajdar-pašu postoji nešto pisanih podataka kroz istorijsku gradu, a dosta je o njemu ostalo u sjec'anjima njegovih potomaka, kojih danas ima po c(itavom Sandžaku, ali ih ima i po drugim krajevima.
Doseljavanje Hajdar-paše u Bihor treba vezati za c(este pobune Srba, koje su uzimale sve više maha. Od poc(etka prvog doseljavanja Muslimana na bihorskim prostorima pa do druge polovineXVIvijeka i poc(etkomXVIIvijeka, bilo je doseljavanja Muslimana, ali su ta doseljavanja bila pojedinac(na ili u manjim grupama. Iako su Turci bili zaposjeli grad Bihor, c(ija je posada imala mjestimic(no i svoje posjede na uživanju, etnic(ki sastav stanovništva se nije bitno mijenjao. To potvr?uje i jedna turska etnic(ka karta iz koje se vidi da je Bihor u prvoj poloviniXVIvijeka bio naseljen skoro iskljuc(ivo hrišc'anskim stanovništvom (Anastasije Troševic', Stanovništvo balkanskog poluostrva uXVIvijeku, navod po "Revue de la Fakulte de Fakulte de seienes aconomiqus de l' univerzite divstambol" AnneII).U prilog tome navodimo da je u jednom drugom turskom defteru, koji se odnosi na potpis stoke iz 1585. godine, zabelježena su domac'instva c(ija su imena bila srpska. Lutovac u pomenutoj knjizi navodi da i pored toga, c(injenica je što se 1686. godine pominje bihorski vladika sa sjedištem kod crkve sv Petra, ukazuje da je tada u ovom kraju stanovništvo bilo u vec'ini pravoslavno (nav. djelo str. 15). Tek poslije 1690. godine, poc(inje se mijenjati etnic(ki sastav bihorskog stanovništva. Razlog tome treba tražiti u tome što je srpski narod Bihora uc(estvovao u ustanku 1687 -1690. godine u Bihoru.
Vezano za ovaj bihorski ustanak Srba, J. Tomic' navodi kako su još u poc(etku rata Australije sa Turskom 1683. godine, C'esarevci slali svoje povjerenike koji su krstarili po Bihoru i podsticali srpski narod na ustanak. Tada je glavna misija bila povjerena Petru Sokolovic'u,najstarijem kapetanu srpske vojske, koji je bio rodom iz bihorskog sjela Višnjava (podatak objavljen u Glas SK. akademije nauka LXX, Beograd l922.). Na drugom mjestu se navodi kako su u jesen 1689. godine, Kuc(i razbili Turke u Bijelom Polju, gdje su se sastale sa C'esarevcima.
C(injenica je da su se Srbi u Bihoru, iako su imali vec'e povlastice od ostalih Srba u drugim krajevima, osjec'ali i ranije nezadovoljnim pa su c(esto pravili pobune, pokušavajuc'i da se potpuno oslobode turske uprave. Poslije takve jedne pobune u Bihoru je poslan Hajdar-paša sa zadatkom da uguši te njihove pobune. Hajdar-paši je tada ustupljen c(itav Bihor i posjed. On je tada postao apsolitni gospodar Bihora. Imao je svoje kule u Radulic'ima, Loznoj, Bistrici i Vrševu, iz kojih je upravljao tim djelovima Bihora. U svim tim mjestima bile su podignute i džamije, a jedna od najljepših po svojoj arhitekturi i van Bihora bila je ona u Radulic'ima, u kojoj je i Hajdar-paša obavljao molitvu. Uz džamiju je bila i biblioteka koja se odlikovala bogastvom knjiga na arapskom, turskom i persijskom jeziku. U toj džamiji su služili po pravilu, Hajdarpašic'i sve dok se nijesu iselili iz Radulic'a. Pored džamije je bilo podignuto i turbe Hajdar-pašino i još jednog njegovog barjaktara. U neposrednoj blizini džamije se nalazio i Hajdar-pašin Saraj i to je potvrda da je ovdje i bila njegova rezindencija odakle je i upravljao cijelim Bihorom. To svjedoc(i i njegovo turbe u kojem je on sahranjen pored svoje džamije.
Hajdar-paša je tada uspio da uguši pobunu Srba u Bihoru, ali ne i u potpunosti, jer su se one doga?ale i dalje. Naroc(ito su br?anska plemena iz Crne Gore vršila c(este upade u Bihor i harala po muslimanskim selima. Tada su se u Bihor doselili i drugi visoki dolojanstvenici turskih vlasti. Potomstvo Hajdar-paše je dosta brojno i ono se nalazi svuda po Sandžaku. Ima ih i po Kosovu, Bosni, a dosta se njih i odselilo u Tursku.
MEHMED C'OR-PAŠA
Poslednji paša koji se doselio u Bihor bio jeMehmed C'or-paša. Mehmed-paša je bio c'orav u jedno oko pa su ga zvali i c'or-paša, da bi kasnije se njegovo potomstvo prozvalo C'orovic'i. Po dolasku u Bihor dobio je posjed u Loznoj. Došao je iz Osjeka nakon što je bio zauzet od strane austrijske vojske i hrvatskih ustanika. Vrijeme njegovog dolaska je bilo poslije 1699. godine. On je tada podijelio vlast u Bihoru sa Hajdar-pašom, koji nije mogao sam da uguši ustanike, pa je C'or-paša došao da mu pomogne. Predanja govore kako je on poslan u Bihor da bi svrgao Hajdar-pašu sa tog položaja, jer se je, navodno, bio osilio i nije htio da izvršava carska nare?enja. Me?utim, istina je da su se pobune Srba po Bihoru, sve c(ešc'e doga?ale i da sam Hajdar-paša nije mogao da ih uguši. To potvr?uje i njegov dogovor sa Hajdar-pašom o me?usobnoj podjeli vlasti u Bihoru, kako bi zajednic(ki mogli bolje i efikasnije da djelaju na ugušenju srpskih pobuna.
Po dolasku Mehmed C'or-paše u Loznoj sagradio je kulu, odakle je vladao sa svojim nasljednicima dobrim dijelom Bihora oko 200 godina. Izgleda da je on sa svojim potomstvom imao najduži period vladavine u Bihoru od njegovih prethodnika. Oko njegove kule su bile izgra?ene i druge begovske kuc'e, koje su podizane po ugledu na grad. Mehmed C'or-paša je imao lagodan život u Osijeku, pa je to želio stvoriti i na svom spahiluku u Loznoj što je i uspijevao. Predanje govori da je bio jako strog, zbog c(ega je c(esto dolazio u sukob sa jac(im plemenima Bihora.
Jedan od njegovih potomaka bio je Muslaj-beg C'orovic', koji je imao tako?e sjedište u Loznoj. On je za dobar dio Donjeg Bihora imao svu vlast u svojim rukama tokom druge polovineXIXvijeka. Me?utim, jac(a bratslva se nisu uvijek slagala sa njim pa nisu bijela sprovoditi njegovu vlast vec' su radila po svom naho?enju. Od njih se po neko odmetao i držao u strahu nasilnike, kako su zvali one, koji su sprovodili njegovu vlast. Jediin od lili odmetnika spominje se deli Murat i deli Mustafa, oba Sijaric'i. Njih dvojica su kao "firari" (odmetnici) štitili sirotinju po Bihoru od nasilnika. Oslala je danas pric(a kod naroda ovog kraja, kako su oni prisilili begove C'orovic'e iz Ivanja da napuste njihov c(ardak u Ždrijelu.
Za uglednu porodicu C'orovic'a se zna da je pokazivala vec'u pažnju za gospodarenjem. To je bio i razlog zbog c(ega su nailazili na c(est otpor kod pojedinih jac(ih i bogatijih bratstava, u prvome redu Sijaric'a, Dupljaka i još nekih. To potvr?uje i jedan izveštaj objavljen u "Novinama c(itališta Beogradskog", sredinomXIXvijeka, u kome se kaže: "U Pešteru nikakve zakonske vlasti nema nego sami sebi na fisove sude, Sijaric' koji najviše bratstava ima onaj im je najstariji". Posljednji predstavnik C'orovic'a, koji je imao velikog ugleda kod bihorskog naroda, bio je Jusuf-beg, C'orovic' iz Lozne, koji je živio do 1943. godine, kada su ga c(etnici uhvatili i zvjerski ga ubili. On je platio za sve svoje predhodnike, koji su c(inili bilo kakva zla na ovim prostorima.
BEGOVI BIHORA
Begova u Bihoru je bilo više. Ovom prilikom c'emo pomenuti samao neke od njih za koje se zna da su bili na vec'em glasu. To su bili: Kajabegovic'i, Šehovic'i, Begovic'i, Hasanbegovic'i, C'orovic'i i još neki.
Jedna od prvih begovskih porodica, koja se doselila u Bihor, bila je porodica Kajabegovic'a. Ova je porodica i po glasu i po bogastvu bila na prvom mjestu u c(itavom Bihoru, a za nju se znalo i mnogo dalje. Ona je i po kolic(ini posjeda odskakala od ostalih begovskih porodica. Bila je to veoma ugledna porodica i po gospodstvu. Kajabegovic'i su se doselili odmah nakon doseljavanja Hajdar-paše i njegovog ugušenja srpskih pobuna u Bihoru, pa se smatra da su se me?u prvima doselili na ovim prostorima. Za ovu porodicu se zna da se doselila iz Male Azije, a jedina je begovska porodica, koja je njenim dolaskom odabrala mjesto naseljavanja u Akovu, što je znak da je i ranije živjela u nekim od gradova Male Azije. Iz Akova je ona upravljala sa svojim posjedima, koje je ubrzo bila stekla, i koji su se nalazili na više mjesta po Donjem Bihoru.
Za Kajabegovic'e se zna da su imali oko sto c(iflika po Bihoru i da su važili za begove, koji su imali najvec'i posjed u c(itavom Bihoru, a i dalje. Kajabegovic'i, kao ijoš neki drugi begovi na ovim prostorima nijesu dobili sve posjede sa kojim su raspolagali u posjed od turskih vlasti. Oni su uvec'avali svoje posjede i sa kupovinom odre?enih c(ifluka i to najkvalitetnijih zemljišta. Kajabegovic'i su imali u svojem posedu, pored ostalog, Godušu Crnc(u, sela od Lima prema Ugrincu i sve do i sa Goševom, te još neka druga sela. U svom posjedu su imali i Duboc(icu, jednu od najvec'ih šumskih prostora u sjenic(kim barama. Na svojim c(itlucima su, vec'inom, naseljavali Muslimane, a bilo ih je i drugih konfesija. Najc(ešc'e su naseljavali Muslimani, koji su progonjeni od neprijatelja sa svojih imanja.
Za Kajabegovic'e se zna i to, da su bili prema svojim c(ifc(ijama vrlo korektni. Nisi željeli da kupe desetak od onih c(ifc(ija. koji su bili slabijeg imuc'nog stanja, c(ime bi im ugrozili egzistenciju života porodicama. Naprotiv, takvim c(ivc(ijama, a naroc(ito onim, koji su po prvi put dolazili na njihovim c(itlucima, pomagali su u sjemenjima i u nabavci stoke. Bilo je takvih sluc(ajeva da su nekim od c(ifc(ija, koji su bili odani prema njima, nudili c(itluke na poklon. Takav je sluc(aj bio i sa Dikom Koc(ovic'em iz Goševa. Nažalost, taj isti Diko Koc(ovic' sa svojim sinom i komšijama, došao je glave Hilmi-begu Kajabegovicu sa još 17-toricom drugih ljudi begovskog porijekla iz Bijelog Polja, Rožaja i nekih drugih krajeva Bihora.
Jedna od begovskih c(uvenih porodica su i Begovic'i iz Rasova. Rasovo je bilo u posjedu Begovic'a, koji vode porijeklo od Jovan-bega, srpskog vlastelina još iz srednjega vijeka, za kojeg se smatra da je vrlo rano prihvatio islam za svoju vjeru, a za takvo njegovo ponašanje Turci su mu priznali begovsku titulu. To mu je omoguc'ilo da zadrži posjed u Rasovu, Resniku i Loznicama. Njegovi ro?aci su su Jac'imovic'i iz Kostenice u Bistrici, koji nijesu htjeli prihvatiti islam, pa su dobili i drugo prezime. Za potomke Jovan-bega današnji Begovic'i smatraju da su starosjedeoci i da su sigurno najstariji stanovnici na svim bihorskim prostorima i da vrlo dugo egzistiraju na prostorima Rasova i obližnjih mjesta. Me?u njima ima i davnašnjih doseljenika, koji ne znaju kako su im se preci doselili ni odakle. Me?unjima ima i nešto Srba, ali vrlo malo. Bez ikakve sumnje, Begovic'i se smatraju za najstariju muslimansku porodicu u Bihoru. Otuda se opravdano može pretpostaviti da je vrlo davno došao na Loznice Sahil-paša, kome je u posjed bilo dato Rasovo sa okolnim mjestima, te da je njegov uticaj bio od presudnog uticaja na Jovan-bega, koji je prešao na Islam tako rano i da mu je Sahil-paša omoguc'io da zadrži svoj posjed na pomenutim mjestima. Pošto se na osnovu predanja zna da je imao svoje sjedište na Loznice, to je moguc'e da je ovaj tamo uživao veliko povjerenje u njega, pa ga je prihvatio zajedno sa ostalim begovima, koji su c(inili begovske porodice u okviru saraja Sahil-paše.
Begovska porodica Šehovic'i, je tako?e jedna od prvih porodica, koja se doselila u Bihoru. Ona se doselila kod porodica Kajabegovic'a. Ovoj porodici je ustupljen posjed u Sativanu na najljepšem i najkvalitetnijem po plodnosti zemljištu i bjelopoljskoj kotlini. Otuda se može smatrati da je ova porodica i ranije uživala veliki ugled kod turskih vlasti. Njima je bilo dozvoljeno da biraju posjed tamo gdje im je najmilije. Kvalitet zemljišta u Sutivanu, blizina varoši i prirodni položaj su bili razlog što je ova c(uvena porodica izabrala Sutivan za svoj posjed. Porodica Šehovic'a je u Sutivanu sagradila i svoj c(ardak, iz kojeg su rukovodili sa svojim posjedom.
Za Šehovic'e se kaže da su porijeklom iz Turske i otuda su došli po zadatku da sprovode turske zakone. Ova ugledna porodica je imala svu vlast u svojim rukama na ovim prostorima. Njihov je c(ardak bio od pet bojeva (spratova) a u podrumu tog c(ardaka bila je smještena tamnica, koja je služila za neposlušne, jer je bilo i takvih. U ostalim bojevima nalazilo se pomoc'no osoblje tog bega, koje mu je pomagalo u sprovo?enju odredbi turskih propisa. Na gornjem boju c(ardaka se nalazila uprava bega.
Ova begovska porodica je djelovala na ovim prostorima od njenog doseljenja pa do kraja turske vladavine. Nakon pada Turske 1912. godine, Crnogorci su porušili ovaj c(ardak, a vec'inu begovskih porodica, potomstva Šehovic'a, prisilili su na iseljavanje za Turskuili u nekim drugim pravcima.
U Bistrici je bila doseljena begovska porodica Hasanbegovic'i, te još neke druge ugledne porodice. Da li je ovu begovsku porodicu naselio Hajdar-paša u Bistrici, podarivši im posjed baš tu, ili su se oni sami doselili nešto kasnije nije sasvim jasno.
Hasanbegovic'i su se naselili u kahve, gdje su bili podigli c(ardak po uzoru na druge begove. Ovaj c(ardak je trajao sve do 70-tih godina ovoga stoljec'a, kada su ga Djalovic'i porušili kako ne bi podsec'ao na begove i na turska vremena i njihov begovski nac(in života. Ovaj c(ardak je bio tipic(an primerak begovskih c(ardaka. Takav je c(ardak imao i u Šolja pod samom Gradinom, koji je u posljijednje vrijeme bio u vlasništvu Haskovic'a. Njega su c(etnici zapalili poc(etkom januara 1943. godine.
Hadžibegovic'i su živjeli u Boturic'e, jednom od boljih sjela u Bistrici sa veoma kvalitetnim i plodnim zemljištem. Nešto potomaka ove begovske porodice još živi u tom selu, ali ih se je dobar dio raselio po svijetu. Kujovic'i su živjeli i dio njih i sada živi u Mokrom Lugu, tako?e jedno od boljih po plodnosti sela u Bistrici. Od uglednih porodica su i Bojadžic'i u Voljavcu i još neke porodice u Ušanovic'ima i drugim selima Bistrice.
Šahovic'e i Vraneš držali su begovska porodica Hasanbegovic'i i još neke druge. Tu su bile po ugledu i Mekic'i, Mušovic'i i Kalic'i, te još neke druge porodice, kao npr. Drpljani. Neko od begova je imao posjed i u Komaranu, ali do sada autoru nije poznata takva porodica. Vjerovatno da bi jedna od uglednijih porodica u komaranskom kraju mogla biti Rovc(ani.
Kao što se da primjetili, paše i begovi su pravilno bili zaposjeli Bihor i na njemu uspostavili vlast tac(no onako kako su turske vlasti nalagale, a i kako je njima odgovaralo. Takvim rasporedom njihove vlasti i zavo?enjem izvjesnih mjera protiv onih, koji se nijesu odazvali zahtjevima vlasti, bili su strogo kažnjavani, pa otuda je za jedno vrijeme i bilo relativno mirno na bihorskim prostorima, ali to je bilo prividno.
Uvec'avanje begovskih posjeda i njihov lagodni životnije mogao trajati za stalno. Umnožavanjem njihovih porodica, moralo je doc'i i do dioba, a time i do podjele njihovih posjeda na manje djelove, pa je tokom vremena nastalo raslojavanje njihovih porodica i posjeda. Poznato je da su se begovske i aganske porodice brzo razmnožavale, pa je c(estom diobom i njihov posjed postajao sve manji. Usitnjavanjem njihovih posjeda, padao je i njihov ugled kod naroda. Tada su i pojedini begovi i sami poc(eli da obra?uju svoju zemlju. Takvima je od begovskog dostojanstva ostajala samo titula. Otuda su imali pravo ljudi iz komšiluka da na pitanje kako žive, odgovarali "kao bihorski begovi", što je znac(ilo slabo, glas ima, a imuc'stva malo. Tada su samo pojedinci održavali nešto vec'e posjede, pa su mogli da naseljavaju c(ifc(ije i provode i dalje begovski život šetajuci od c(ifc(ije do c(ifc(ije i sa cicvare na cicvaru. I sve do 1912. godine, kada je padom Turske i begova nestalo.
Podrucja Petnjice - Gornji Bihor
